Kasnobarokni pjesnik i svjetovni svećenik (Osijek, 9.IV. 1748. – Križevci, 2.II.1800). Potječe iz starosjedilačke osječke trgovačke obitelji koja se prezivala i Ivanišić. Otac Martin (1706—1773.), triput tijekom 14 godina gradonačelnik (iudex) Gornjeg grada, i majka Klara, imali su osmero djece. Brat Josip Pavao, gradski pravnik i posljednji gornjogradski gradonačelnik (1786.), dobio je 1790 plemstvo.
Nut srićnog grija,
na kog je zmija
mater Evu, ženu prvu,
nagovorila lažuć!
Jer Sin od vika Božji,
čovika kupac prvi,
s činom krvi
odkupljuje krv dajuć.
O Bože, Bože, tko l' Tvoju
može ljubav doseć
koju motreć
brez dna i mire vidi?
O, čovik što je,
kakov i tko je,
da za njega grišećega
Bog križ i muku slidi?
Samo Bog se kini...
Dušo, procini:
Bog za tebe daje sebe,
jao, na priteške muke...
Antun je početno školovan u Osijeku. Kao gojenac isusovačkog kolegija u Požegi završio je pet gimnazijskih razreda (1758-1763). Šesti retorički razred (drugi humaniuore) završio je u Zagrebu. Studij filozofije pohađao je u Beču (1765-1766.) spekulativne teologije u Bologni (1767) i završio u Zagrebu (1770). Nije stupio u isusovački red nego je zaređen za svjetovnog svećenika (1772). Službovao je kao kapelan u Novoj Gradiški, Kopanici i Orubici (do 1778), potom je instaliran za prvog župnika nove župe u Čađavici pod patronatom valpovačkog vlastelinstva i Josipa baruna Prandaua (1778-1785). Dobrovoljno se odrekao čađavičke župe pod prividom bolesti. Tada je i spjevao sočni paskvil o našičkom franjevcu Antunu Zvekanu, svome znancu, kojim da se bio toliko zamjerio franjevcima, « da je morao sa župe pobjeći u Zagreb» (T. Matić, 1940). U Zagrebu objavljuje svoje cjelokupno pjesničko djelo u slavonskoj i kajkavskoj grafiji štokavskim književnojezičnim tipom i administrira kaptolsku župu sv. Marije u Zagrebu (1787 – 1788). Potom služi kao vojni kapelan u đurđevačkoj graničarskoj pukovniji i boravi u Požegi, blizu ratišta. Na prijedlog biskupa M. Vrhovca imenovan je 1789. župnikom kod Bjelovara, gdje s vjerskim podmlatkom obavlja katehezu po ugledu na J. Milunovića u Požegi i službuje do kraja života, prekraćenog za liječenja u Križevcima.
Djela: Opivanje slicsno-ricsno groba Jozipa Antuna Cholnicha od Cholke, Biskupa Djakovacskoga i Bosanskoga, davno jurve sloxeno, po jednomu u Slavonii dushah upravitelju, slavne Biskupie Zagrebachke Misniku, sada pako na svitlo dano ove tekucse godine 1785. U Zagrebu, pritizkano kod Ivana Thome plem. od Trattnern, Cesar. i Kral. shtampara. 1786. – Placs zarucsnice, to jest stolne cerkve Zagrebacske, nad smertiom svojega zarucsnika Jozipa Galyuff, Biskupa Zagrebacskoga, dan 18. Suscha 1786 godine, kada obcsinskom xalostjom uspomena smerti nyegove bila je u istoj cerkvi ponavlyana, izpivan. U Zagrebu, Pritiskano kod Ivana Tome plem. od Trattnern, Cesar. i Kraly. shtampara. 1786. – Poboxnomu zdihavanju petdeseto-letnoga Mashnika Gospodina Joxefa Mikinovicha, najstarshega kanonika Zagrebecskoga, vu stolnoj cerkvi pri drugoj novoj mashi vu nedelju Vuzmenu leta 1788. v nebo poslanomu prikazano alduvanje. Vu Zagrebu, pritiskano pri Joxefu Karolu-Kotche. – Svemoguchi neba i zemlye Stvoritely, s kiticom pervoga, drugoga, i trecsega poglavja Knyige poroda, po razumu s. pisma nakichen, i ispivan po Antunu Ivanoshichu, Biskupie Zagrebachke Misniku svitovnomu, Godine 1788. (U Zagrebu, pritiskano kod Josipa Karola Kotche). – Slichno richni nadpis groba Zvekanova kojega u sznu otacz fra. Zvekan szebi prikazanoga jest vidio na 14 paragrafa rasdilyenoga, kada u Klokochevzu dana 20 tog jula miszecza pozlj podne u chetirj szata zazpoje pod otainztvenom kru¦kom. 1812. (s.l.). Uspomena Zvekana fratra. Na sviet izdali C.,Š, S.& T. U Osieku. Tiskom Julija Pfeiffera, 1879. (Na omotu: 1880: zabilježeno rukom: Ivan Ceković, Štefinović, Selinger; T? ).
Naše Društvo pjesnika “Antun Ivanošić” Osijek je skromno. U njemu su se pronašli ljudi iz ljubavi prema poeziji i druženju. Uporni smo, ali isto tako i svjesni svojih mogućnosti. Prva zbirka naših pjesama “Osječki stihovi” izašla 2003. rađena je sa velikim entuzijazmom. Pazimo da nas ne obuzme euforija, a također i da ne pokleknemo pred problemima. Osnovno zbog čega i jesmo postali Društvo jest ljubav prema pisanju i pjesmama. Društvo danas broji 45 aktivnih članova u dobi od 16 do 70 godina, te 50-tak potpornih članova i 4 počasna člana. Kroz Društvo je od 1997. godine prošlo 100-tinjak pjesnikinja i pjesnika svih uzrasta i afiniteta. Najstariji naš član bio je pokojni Dragutin Tadijanović. pjesnik i znavstvenik, i prije svega veliki čovjek.
Različitosti u iskustvu, obrazovanju i mnogočemu drugom nas povezuju. Želja nam je ponuditi ljudima pjesme i istovremeno u njima pokrenuti iskrene osjećaje. Od naših prvih koraka daleke 1997. godine gostovali smo širom Slavonije i upoznali mnogo ljudi zaljubljenih u život i poeziju. Ljubav je ta koja nas vodi. Ona je univerzalni dio naše duše. Od nje smo satkani i zbog nje i postojimo. Kroz pogled ljubavi, sve poprima boje, zvukovi su melodični, a mi se osjećamo kao prirodni dar dobro poznatog nam prostora i vremena u kojem jesmo. Osjećati, primati i davati te osjećaje, živjeti u njima i sa njima, ispunjene je kojem svi težimo. Povijest nam kroz svoje učenje pokazuje koliko smo slični, bez obzira tko je kada i gdje živio. Na nas njene zakonitosti, pokadkad djeluju upozoravajuće, ponekad utješno, ali jedno je sigurno da smo svi mi, ovdje ili u nekom prošlom vremenu na istom putu. Putu učenja i spoznaja, istine i razumijevanja. Taj put ne prolazimo sami, uvijek je ljubav sa nama i u nama. Ljubav međutim, ne hoda sama, ona je u “šetnji” sa svime što nas okružuje. Sve zajedno vodi, prepoznaje i prihvaća.
S takvim razmišljanjima su 24. lipnja 1997. godine osnovali Društvo, prof. Nevenka Špoljarić, ujedno i prva predsjednica Društva, Nenad Peteš, Ana Jakobović, Jozo Flegar...
Dugogodišnje djelovanje članova Društva iznjedrilo je 5 zajedničkih zbirki i Zbornik 2. susreta pjesnika Osijek 2008. U knjigama je zastupljeno preko 100-tinjak autora sa oko 1000 pjesama. Bogatstvo pisane riječi članovi dijele sa građanima Osijeka i sudjelovanjem na raznim manifestacijama širom Slavonije i Baranje. Od osnutka članovi redovno gostuju na TV-u, radio emisijama, tiskanim medijima. školama. domovima za stare i nemoćne osobe, i u knjigama drugih udruga iz Hrvatske.
